top of page

Je li nužna spontanost na fotografijama ?

Danas je 2. od 6 tema o ispadanju na fotkama. :)

Spontanost na fotografijama je nešto oko čega nema suzdržanih: ili su ljudi apsolutno za ili su za poziranje.

Najčešće čujem: "najbolje ispadam kada me netko spontano ulovi" ili "želim spontane fotke", ali onda, kada dođu na fotkanje prva pitanja su "šta da radim, gdje da gledam, gdje ću sa rukama...?"

Ako ti ja govorim šta da radiš, to je poziranje. I nema ništa loše u tome, dapače, rasteretim te muke da moraš razmišljati ili glumatati nešto. Jer budimo realni, tko se spontan dok zna da ga se fotka?!

E sad dolazimo do one "super ispadam kada ne znam da me fotkaju".. Jesi sigurna?

Nedavno sam bila na nekom eventu gdje sam ulovljena spontano bez da znam da me fotkaju. Priložiti ću vam nekoliko fotografija...


Je li sada jasnije o čemu pričam?

Da se razumijemo, ne krivim fotografa ni najmanje, on je samo lovio spontane trenutke.

Jesam li to sve ja? Jesam.

Ali, koliko nas zapravo želi imati takve fotke?


Ono što ljudi miješaju je spotanu fotografiju i spontani osmjeh ili emocija!


Ja sam apsolutno za spontani osmjeh, ali tijelo definitivno izgleda bolje kada se pozira! Kada ruke ne izgledaju kao batrljci, kada noge ne izgledaju krivo ili amputirano, kada ne izgledamo zgrbljeno kao Quasimodo....


Nadam se da ti je i današnji blog post dao za razmišljanje.

Javi mi dojmove, misli i tvoja iskustva na ovu temu, a sljedeći post je nastavak serijala o "ispadanju" na fotkama. ;)


Ako ti je draže dobivati ovakve i druge inspiracije i novosti u tvoj inbox, pretplati se na newsletter:


Comentarios


Los comentarios se han desactivado.
bottom of page